Isaiah 64

1(63:19) Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi, 2(64:1) kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!

3(64:2) Čineć’ djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! 4(64:3) Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega.

5(64:4) Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo.

6(64:5) Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k’o haljine okaljane. Svi mi k’o lišće otpadosmo i opačine naše k’o vjetar nas odnose. 7(64:6) Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.

8(64:7) Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih. 9(64:8) Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj!

10(64:9) Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. 11(64:10) Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. (64:11) Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet’ i ponižavati nas odveć žestoko?

12

Copyright information for HrvCB